Prevedi

petak, 30. siječnja 2015.

O vjeri



Nevjera radije gleda na napore neprijatelja da omete ostvarenje Božjih namjera, negoli na Božju moć da ih ostvari. Vjera pak gleda na Božju moć. Stoga ona pobjeđuje i uživa stalan mir. Ona se bavi Bogom i njegovom nepogrešivom vjernošću. Ne oslanja se na nepouzdan pješčani temelj ljudskih djelovanja i zemaljskih utjecaja, nego na nepomičnu stijenu vječne Božje riječi. To je sveto i pouzdano počivalište vjere. Što god da dođe, ona ostaje u tom svetištu snage.



Da su Izraelci „gledali na ono vidljivo“, što bi vidjeli? Faraonov gnjev, okrutne nadglednike, teške terete, naporne radove, okrutno ropstvo, žbuku i opeku. Što je pak bilo „ono nevidljivo“? Božja vječna namjera, Njegovo pouzdano obećanje, približavanje dana spasenja, „upaljena svjetiljka“ Jahvinog izbavljenja. Kakve li divne suprotnosti! Jedino vjera može to pojmiti. Ništa drugo osim tog dragocjenog načela vjere nije moglo osposobiti jadne i potlačene Izraelce da odvrate pogled od zadimljenih egipatskih peći i upere ga prema zelenim poljima i vinogradima zasađenim brežuljcima zemlje kananske. Jedino je vjera u tim potlačenim robovima, koji su se mučili pečenjem opeke u Egiptu, mogla prepoznati nasljednike spasenja i one za koje je nebo imalo osobito zanimanje i naklonost.

Tako je to bilo onda, a tako je i danas. „Jer po vjeri hodimo, ne po gledanju“ (2.Kor 5,7). „Još se nije očitovalo što ćemo biti“ (1.Iv 3,2). „Naseljeni smo u tijelu, iseljeni od Gospodina“ (2.Kor 5,6). Činjenica je da smo u Egiptu, no ipak u Duhu smo u nebeskom Kananu. Vjera dovodi srce pod upliv onog božanskog i nevidljivog te mu omogućuje da se izdigne iznad svega ovozemaljskog, iznad ovog područja „u kojem vlada smrt i tama“. Divna je ta jednostavna djetinja vjera koja boravi na čistom i vječnom izvoru istine te iz njega pije osvježavajuće gutljaje koji podižu klonuli duh i novog čovjeka opskrbljuju snagom za daljnji put!



Vjera može čvrsto stajati promatrajući kako se Sotona razmeće obiljem svoje snage. Ona se može osloniti na Božju snagu uskrsnuća. Ona može imati ovaj stav kod groba voljene osobe, te iz usta onoga koji je „uskrsnuće i život“ primiti uzvišenu sigurnost u slavnu besmrtnost. Ona zna da je Bog jači od Sotone i zbog toga može mirno očekivati potpuno očitovanje te nadmoćne snage te tako očekujući zadobiti pobjedu i mir.



Vjera poduzima smjele i uzvišene letove u područja koja su daleko udaljena od ove naše zemlje smrti i pustošenja. Njezino orlovsko oko može probosti tamne oblake koji se nadviju nad grobom i promatrati Boga uskrsnuća koji, u jednom drugom području kojeg ne može dosegnuti ni jedna strelica smrti, prikazuje konačne rezultate svojih vječnih nauma. Može stajati navrh „Stijene vjekova“ slušajući u svetoj pobjedi kako vali smrti udaraju o njezino podnožje.
C.H.M.

utorak, 27. siječnja 2015.

Pogled prema gore

Što bi radije odabrao, gladak i ravan put, ili tako neravan i teško prohodan put da je Gospodin prisiljen pokazivati ti svoje lice na svakom koraku?

Siguran sam da je za nas bolje da se na kormilu našeg života nalaze božanska mudrost i ljubav te odlučuju za nas, negoli da mi sami moramo odlučivati za sebe.
G. V. Wigram