Prevedi

petak, 20. veljače 2015.

Bog nas poziva na gozbu



Život u sjeni, strahu od smrti
Što imamo od toga?
Pobuna, mržnja, patnja i bijeda
Zar je to konačni cilj?
I dok nas razna pitanja muče
Netko nas poziva: pustite jadikovke i čujte,
Rradost je blizu vas!

Na radnom mjestu, ili u školi, ili na ulici,
Može se naći uzvanik neki
Što teret svoj nosi
Onima koji se trude i žure
Recite: spremno je sve
Onima koji spavaju mirno
Rrecite: vrijeme je!

Ako nas naši prijatelji stari žele zadržati,
Recimo im kome služimo sada,
Na Njega im ukažimo.
Ako se rugaju, nadglasaju nas,
Ako se izderu na nas,
Opet ih tiho, svojim životom
Na gozbu pozivajmo.

Hoće li se put i trud isplatiti
Dok gozba ne počne?
Da, jer ona je već počela za one
Koji su na putu.
Možemo li već sada pjevati i slaviti?
Je li se što promijenilo?
Da, jer Bog će obnoviti zemlju
I već je počeo kod nas.
               ------

Bog nas poziva na gozbu svoju
Kažimo to svima koje putem sretnemo
Bog nas poziva, to čvrsto vjerujmo
Što još čekamo? Što ne krenemo?
Sve ostalo ostavimo.





subota, 14. veljače 2015.

Prava ljubav



„A sada ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je među njima ljubav.“
(1. Korinćanima 13:13)

Tijekom stoljeća Valentinovo je nastalo iz legendi o mučeništvu i korijeni njegova držanja među narodom sežu do 496. godine. To je, naravno, dan kada parovi slave svoju ljubav. Voljeti i biti voljen je divna stvar, ali najveća ljubav koja postoji dolazi od našeg nebeskog Oca.
U Ivanu 3,16 Isus je rekao: „Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da tko god vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni.“ I On je također rekao: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko položi svoj život za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). U grčkom prijevodu Biblije, riječ „agape“ govori o najuzvišenijem obliku ljubavi koji postoji: o ljubavi koja se slobodno daje i ne ovisi o tome hoće li biti uzvraćena ili ne. To je Božja ljubav prema cijelom čovječanstvu, a osobito je izražena u žrtvi njegovog Sina za naše grijehe, čak dok smo još bili mrtvi u svome grijehu.
Ljubav je apsolutni temelj svakog Božjeg djela, i to tako da sve što je učinjeno bez ljubavi gubi svoju svrhu i valjanost. Pavao kaže u 1. Korinćanima 13,1-3: „Ako govorim sve jezike ljudske i anđeoske, a ljubavi nemam, ja sam kao mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proroštva i mogao dokučiti sve tajne i sva znanja, i ako imam vjeru da mogu premještati brda, a ljubavi nemam, ja sam nitko i ništa. Ako bih dao sve što posjedujem i razdijelio siromašnima i predao svoje tijelo da se spali, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.“ Zatim kaže u poglavlju 14,1: „Slijedite put ljubavi ... „ O tome ovisi učinkovito kršćansko služenje.
Krajnji izraz ljubavi je pobožnost, i to zato jer je Bog ljubav. Upoznati Boga znači voljeti ga, i moramo ga upoznati, ne kao skup naučavanja ili prauzrok svega, nego kao onoga koji voli naše duše, kao onoga čija je ljubav tako stvarna nikada nećemo morati pitati: „Gdje je Bog?“ On se putem svog Duha nastanjuje u našim srcima, a mi otkrivamo uistinu dobrostivog učitelja čija je velika želja je da nas vidi podignute u njegovu slavu, da baštinimo njegovu vlastitu dobrotu. Isus voli svakoga, a njegova ljubav je plod Duha kojega On nastoji proizvesti u nama. To je ono što nas mijenja i teče kroz nas da bi dotaklo i promijenilo i živote drugih. I kroz Njegovu ljubav dolazimo do spoznaje što život na zemlji zapravo jest.
www.livingtruth.ca

srijeda, 11. veljače 2015.

Ispravan stav srca




Farizej je stajao i ovako se u sebi molio: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.


Luka 18,11

Isus je usporedbu o farizeju i cariniku ispripovijedao ljudima koji su se uzdali u sebe te se smatrali vrlo pravednima i prezirali druge.


Mi, ljudska bića, skloni smo vidjeti zlo samo u drugima: u pijancu koji tuče ženu, u preljubniku – oni su grešnici. Tako je farizej iz naše usporedbe svoj život usporedio s životima drugih i spomenuo sve što on vidio u njima. Nabrojio je sva svoja dobra djela i zaodjenuo se samohvalom u molitvi zahvaljivanja – i time je sâm sagriješio. Njegovi grijesi bili su uznositost, samopravednost i preziranje drugih. Nemojmo zaboraviti da Bog uzima ozbiljno svaki pojedini grijeh; On ga mora osuditi, bio on po našem mišljenju velik ili beznačajan. Ništa ne može izbjeći Njegovu nepogrešivu oku: nijedna nečista misao, nijedna „bijela“ laž i nijedno nepravedno djelo, nepravde koje nama izgledaju bezazlenima zato što ih svatko čini ili zato što nikome ne čine nažao.


Carinik na kojega je farizej gledao tako prezrivo imao je ispravan stav srca. On sebe nije uspoređivao s drugima; prepoznavao je svoje pravo ja u Božjem svjetlu i, kao grešnik, molio za milost. Stoga mu je Bog mogao oprostiti. On je napustio hram „opravdan“ (red. 14), za razliku od farizeja, koji se pouzdao u vlastitu pravednost, ali je od Božjeg opravdanja bio dalje negoli ikada.

Iz dnevnog čitanja "Dobro Sjeme" © GBV Dillenburg GmbH

petak, 6. veljače 2015.

Mnogo razloga za zahvalnost



Kad bi se nekom nezahvalniku reklo neka nabroji sva Božja dobročinstva, znao bi navesti barem dva ili tri. Malo je onih kojima bi trebalo nešto više papira da naprave takav popis. No to je sve zbog naše zaboravljivosti i zbog našeg površnog poimanja; a ne bi bilo bolje ni da sve naše duhovne snage budu razvijene i posvećene, kao što će to biti u zemlji savršenih. Ali ako samo malo pomnije promislimo, zapanjujuće je koliko Njegovih dobročinstava ćemo pronaći. Ponizno srce pročišćuje oko te ono vidi stotine stvari koje ranije nikada nije primijetilo.
Upravo sam napustio bolničku sobu i zapisujem još svježe utiske. Veliko je dobročinstvo kad možeš promijeniti položaj u postelji. Smijete li se tome? Mislim to sasvim ozbiljno. Jesi li se ikada pokušao okrenuti u postelji i pritom primijetio da si potpuno bespomoćan? Jesu li te drugi podigli i je li ti njihova pomoć jedino otkrila tužnu činjenicu da te moraju vratiti u prethodni položaj koji je, premda loš, ipak bio bolji negoli bilo koji drugi? Nemoj se smijati, nego me i dalje pažljivo slušaj.
Veliko je dobročinstvo kad noću možeš prespavati jedan sat. Možda odeš u postelju misleći da nećeš ni otvoriti oči u slijedećih sedam ili osam sati; ali neki ljudi znaju što to znači uzaludno, iz noći u noć, čekati san.
Kako je dragocjen jedan sat sna kad ga dobijemo između dugih, bolnih dana i noći! To je poput komadića plavog neba među crnim olujnim oblacima. Ja sam više zahvaljivao Bogu za takve kratke sate počinka negoli za čitave tjedne normalnog sna.
Kako li mi je često bilo dobročinstvo to kad sam imao teške bolove samo u jednom koljenu, a ne istodobno u oba; kad sam mogao stati na nogu, pa makar samo na trenutak! Kako velikim dobročinstvom sam osjećao ono kad sam opet sâm mogao prijeći iz postelje u naslonjač i iz naslonjača natrag u postelju!
No nije li, zapravo, djetinjasto ovako nasumce nabrajati Božja dobročinstva? Po kojem se načelu pritom ravnamo? Dobročinstvima nazivamo ono što nam je ugodno i što nam se sviđa. To svakako jesu dobročinstva, ali ništa manje od toga nije i ono što nam se ne sviđa, što nam stvara nevolje ili nas ruši na tlo.
Ljubav koja nas odgaja ne prepoznajemo tako lako kao dobročinstvo; pa ipak, često u boli ima isto toliko božanske ljubavi kao u radosti, u udarcima kao i u tješenjima.
Želimo li nabrojati sva Božja dobročinstva, moramo tu ubrojiti i boli i bolesti. Oboje nam treba poslužiti na korist; zato se neću žaliti na nevolje. One su gorke, to priznajem, ali su i jako slatke.
Mi smo sasvim okruženi Božjim milostima i dobročinstvima, čak i ako naš život izgleda poput šume pune trnovita grmlja. No osluhni na tren: nije li on, također, pun ljupkog pjeva ptica, poput onog iz raja?
C. H. Spurgeon

srijeda, 4. veljače 2015.

Pravilno započinjanje dana


Ništa nije tako mudro i korisno kao započinjanje dana:
  • s otvorenim srcem za djelovanje Svetog Duha,
  • s otvorenim ustima za štovanje Oca
  • s otvorenom Biblijom da bi se u njoj pronašlo Gospodina Isusa.

Strijela dugo zadržava smjer koji joj je odredila ljudska ruka.

Posuda rijetko izgubi miris one tvari koja se prva nalazila u njoj.

Blagoslov u jutro dobitak je za čitav dan: on posvećuje tvoj rad tijekom čitavog dana i daje ti san za laku noć.

ponedjeljak, 2. veljače 2015.

Žeđ za Bogom



O, Bože, ti si Bog moj; zarana ću tebe tražiti: za tobom žeđa duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj i žednoj, gdje nema vode; Da gledam tvoju snagu i slavu tvoju, kao što te gledah u svetištu.

Psalam 63,1.2 ˂2.3˃



Bože, moj Bože, žedan sam za tobom. Čeznem za tvojim djelovanjem i govorom. Već sam te tako često iskusio. Na tome sam ti beskrajno zahvalan. Ali želim te iskusiti još više i više, i još intenzivnije. I zato te tražim. Započinjem dan s tobom, ali želim te iskusiti tijekom čitavog dana.

U nedjelju sam te mogao promatrati. Mogao sam imati zajedništvo s tobom i osjetiti tvoju blizinu. Vidio sam tvoju ljubav u tome što si svoga ljubljenoga Sina, mojega Gospodina Isusa, poslao na ovu zemlju i na križ Golgote. Da, ti si ljubio mene sasvim osobno, i to me duboko dira.

Sada je preda mnom novi tjedan, koji mi se čini poput suhe i bezvodne zemlje. Moj Bože i Oče, ovo je moja želja i molitva: Pođi sa mnom u ovaj tjedan. Moja duša žeđa za tobom i zajedništvom s tobom. Ne želim samo nedjeljom doživjeti tebe i tvoje djelovanje , nego i svakoga dana u ovome tjedna. Također i u okolnostima u kojima se ne želi ništa čuti ili znati o tebi, ili se uopće ne računa na tebe. U svim okolnostima svoga života želim vidjeti tvoju snagu i tvoju slavu. Želim iskusiti da ti proslaviš samoga sebe, da postaneš uzvišeniji meni i drugima. Daj mi odgovor i pošalji mi osvježenje u ovu sušnu zemlju.

„Jer dobrota tvoja bolja je od života, moje će te usne slaviti“ (rd. 4). Neka to postane i moje iskustvo!



Iz dnevnog čitanja „Der Herr ist nahe“ (2. veljače, 2015) © CSV Hückeswagen