"Okrenite se"

Pokajte se, dakle, i obratite da se izbrišu vaši grijesi. (Djela apostolska 3,19)

Znanstvenici su kod goluba otkrili sustav navigacije u živčanim ćelijama. Takozvani neuroni u moždanom deblu pretvaraju geomagnetne informacije u neku vrst GPS sustava. Golubovi tako uz pomoć svoje ugrađene navigacije sigurno lete ka cilju.
 
U cestovnom prometu uglavnom nije pogrešno osloniti se na navigaciju. Ali navođenje „Okrenite se“, u pravilu zanemarujemo.

Božji poziv na promjenu smjera vrijedi za sve ljude. Moramo se okrenuti od grijeha i samovolje te krenuti prema živome Bogu. Onda će nas on prihvatiti, oprostiti nam svu krivnju, upotrijebiti nas za to da mu poslužimo i naposljetku nas dovesti u svoju slavu.

Nemoj biti tvrdoglav kada te Bog poziva da promijeniš smjer.

Božje čekanje

Kada je (Isus), dakle, čuo da je (Lazar) bolestan, ipak je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Ivan 11,6

Ova nam tvrdnja na prvi pogled izgleda neshvatljiva: nakon što su Lazarove sestre iz Betanije poslale Gospodinu Isusu vijest o bolesti svoga brata, on je ostao još dva dana ondje gdje se nalazio. Ne bi li bilo bolje da je odmah krenuo? Nisu li oni koje je volio i koji su voljeli Njega bili u nevolji? Njegovo je srce uvijek bilo tako puno sućuti pa bismo očekivali da će krenuti u pomoć čim to bude moguće.
Ali Isus, koji zna sve unaprijed, sačekao je i tek potom, očigledno prekasno, došao u Betaniju. Lazar je bio umro i već je četiri dana ležao u grobu.
Sestre su bile uvjerene da Lazar, da je Isus bio prisutan, ne bi bio umro. Zašto je, onda, otezao s dolaskom? Zašto nije došao ranije? Zašto moraju žalovati? Zaista, zašto Bog ne odgovara trenutno na molbe svoje djece? Zašto ih često pušta da čekaju? Jedno je sigurno: On ne oteže zato da bi mučio svoju djecu – jer ih previše voli!
Dizanje Lazara od mrtvih trebalo je biti znak koji će otkriti slavu Božju i potvrditi da je Isus Sin Božji. Sestre i svi prisutni trebali su biti svjedocima Isusove veličine i snage. Ne bi imali to iskustvo da je Isus bio djelovao trenutno. Gospodin Isus nam želi iskazati blagoslov, čak i u našim nevoljama. On ne mijenja okolnosti na brzinu ili onako kako bismo mi to htjeli. No budući da svoju ljubav dokazuje u i putem svake okolnosti, daje nam da sve vidimo u drugačijem svijetlu, tako da upremo svoj pogled u Njega.

Iz dnevnog čitanja "Dobro Sjeme"

Maršalova bilješka

I  reče  on:  “GOSPODIN  je  moja  stijena, i moja utvrda, i moj izbavitelj.” 2. Samuelova 22,2

Bila je to samo kratka bilješka, tek nekoliko riječi na ruskom; čovjek bi je mogao baciti i zaboraviti. Zašto je onda postala tako poznata?

Ukratko je prikazala cijeli jedan život. Pisalo je: “Uništeno je sve što sam zastupao u životu.” To je bio napisao ruski maršal Akhromeyev u kolovozu 1991. godine, kada se u nekoliko tjedana raspao Sovjetski savez.

Taj režimski tvrdi orah opirao se koliko god je dugo mogao, ali je sve bilo uzalud. Stoga je na tom listiću napisao rečenicu kojom je iskazao svoje gorko razočaranje. Je li, onda, čudno što si ne neposredno nakon toga oduzeo život? Akhromeyev je počinio jednu pogrešku koja je, koliko god uobičajena, sudbonosna: svoj je život bio sagradio na nečemu nepostojanom i nepouzdanom. U njegovu slučaju to je bio komunizam i Sovjetski savez. Kod drugih je to njihova karijera, poduzeće, sport, glazba, tehnologija, znanost, i tako dalje. Što je to u tvome slučaju?

Gradi svoj život sigurnome temelju koji se neće srušiti kada se pogorša tvoje zdravlje ili političke i gospodarske okolnosti. Bog ti daje ovaj savjet: sagradi kuću svoga života na stijeni, a ne na pijesku. Ta stijena je Gospodin Isus Krist. Ako si mu pridružen iskrenom vjerom, nikada se – za razliku od maršala Akhromeyeva – nećeš razočarati.

Iz dnevnog čitanja „Dobro Sjeme“

Kratak posjet kod Joba

Otiđimo na kratko u posjet Jobu. To što smo čuli o njemu užasno je. Bogobojazan čovjek izgubio je kuću i imanje, a uz to i djecu. Kakav težak udarac sudbine! I sada jadnik sjedi u pepelu kao omamljen. Od glave do pete prekriven je čirevima, i krajnje nesretan. Njegovoj boli nema granica, njegovoj potištenosti nema kraja. Ne osjeća više tlo pod nogama. Kakve li zdvojnosti! Udaren po duši i tijelu čezne još samo za brzim svršetkom svog života. Supruga ga navodi na grijeh govoreći mu: „Prokuni Boga i umri.“ Njegovi su prijatelji bijedni tješitelji. Drže pametne govore. Onime što predbacuju jadnome Jobu samo povećavaju njegovu užasnu bol. „ O Bože, ne razumijem te više. Čime sam ovo zaslužio? Zašto baš ja? Bože, zašto šutiš u mojoj bijedi? Ne vidiš li moju nevolju? Zašto ne čuješ moje vikanje …?“ Skriveni povik nečujno odjekuje u labirintu njegove uzburkane duše.
Nije li Jobov doživljaj osobito dramatičan? Najradije bismo mu doviknuli: „Jobe, vjerni slugo GOSPODINOV, slušaj ovo: Iza svega što te trenutno tako neizmjerno zbunjuje i baca te u ponor zdvojnosti, ne stoji nitko drugi doli sâm Sotona.“ Da bismo razumjeli borbu između svjetlosti i tame, između Boga i Sotone i Joba koji pati, treba taj događaj pročitati u cijelosti. Ipak, neka je hvala GOSPODINU, Jobov završetak je slavan. Ali kada je došlo do preokreta na dobro? Kada je Bog preobratio Jobovo sužanjstvo?
„I preobrati GOSPODIN Jobovo sužanjstvo kad se pomolio za svoje prijatelje“ (Job 42,10). Želi li Gospodin Isus možda i nama reći da svoje molitve trebamo usmjeriti u potpuno drugom smjeru? Da smo se možda predugo kukajući vrtjeli oko vlastitih potreba? Možda još nismo naučili predati se samo u Njegove svemoćne ruke? Značajno je to što se Jobovo stanje promijenilo u onom trenutku kad se sasvim predao Bogu i počeo moliti za svoje prijatelje. Čovjek koji pati prolazeći kroz kušnje moli za druge. Job je oslobođen od samoga sebe. Postao je slobodan za divnu službu zastupanja u molitvi. Čovjek bi mogao pomisliti: „Jobe, budeš li se tako ponašao, negdje ćeš posrnuti. Ne bi li sada morao misliti na sebe?“ Potpuno pogrešno. Job nije posrnuo. Naprotiv, sve je postalo slavnije negoli prije.
Je li tvoja iskrena čežnja da te Gospodin sasvim iznova postavi blagoslovom za druge? Onda počni moliti za svoje prijatelje. Moli za sve s kojima te Bog dovede u dodir. Tada nećeš moći prestati čuditi se onome što je Bog pripremio za tebe.

Manfred Paul (iz knjige "Im Aufwind leben")

Tvoji dani, tvoja snaga

„Kao tvoji dani, takva će biti i tvoja snaga“
Ponovljeni zakon 33,25

Jednom je neki čovjek, koji je bio ozbiljno nastradao, upitao liječnika: „Doktore, koliko dugo ću morati ležati ovdje?“ Odgovor je glasio: „Samo dan po dan“, i bolesnik je iz toga naučio dragocjenu pouku.
Istoj toj pouci Bog je poučavao svoj narod, i ljude u svim razdobljima od tada, putem načina na koji je skrbio za Izrael tijekom njihova putovanja pustarom. Narod je trebao „svaki dan skupiti onoliko koliko mu treba na dan“ (Izlazak 16,4). Mana je padala dan za danom, svakoga dana dovoljno za taj dan; i ništa više, ni išta manje.
Tako Bog ni nama nije obećao: „Kao tvoji tjedni“, ni: „Kao tvoji mjeseci“, nego: „Kao tvoji dani, takva će biti i tvoja snaga.“ To znači da je milost od ponedjeljka za ponedjeljak, milost od utorka za utorak, i tako dalje. Zašto bismo se onda uznemirivali zbog sutrašnjice? Gospodin nam je osobito poručio da „ne budemo zabrinuti za sutra“ (Matej 6,34). Pravilo je da treba živjeti dan po dan, živjeti životom pouzdanja. Zakon božanske milosti je „dosta (je) svakome danu“. Zakon božanskoga oslobođenja je „pomoć koja se lako nalazi“ (Psalam 46,1). Zakon božanskoga vodstva je „korak po korak“. Onaj tko noću hoda po mračnome putu noseći svjetiljku u ruci, vidi samo jedan korak ispred sebe. Kada učini taj korak, i svjetiljku pomakne jedan korak naprijed, i to mu osvijetli slijedeći korak. Na kraju sigurno stigne do cilja, a ni jednom nije zakoračio u tamu. Sav mu je put bio osvijetljen, iako mu je u svakom trenutku bio osvijetljen jedan jedini korak. To je Božji način vodstva – korak po korak.
Blagoslovljena je tajna živjeti dan po dan. Svatko će izdržati nositi svoj teret, kako god bio težak, do svršetka dana. Svatko će moći obavljati svoj posao, kako god bio težak, za jedan dan. U Božjoj snazi svatko može do zalaska sunca živjeti u pouzdanju, ljubavi i čistoći. I to je sve što život, zapravo, jest za nas – samo jedan kratak dan.

A. J. Pollock, iz dnevnog čitanja „The Lord is Near“

Što dolazi poslije smrti?

Trenutno na svijetu živi više od sedam milijardi ljudi. Razumljivo je da u tom silnom mnoštvu postoje vrlo različiti ljudi. Premda su ljudi tako različiti, ipak postoji nešto što vrijedi jednako za sve:

Nitko ne dvoji o tome da svatko mora umrijeti!

No, mladi ljudi sigurno ne misle na to tako često. Možda je i neugodno baviti se time. Pa ipak je zanimljivo da bi svaki čovjek volio znati što se događa poslije smrti.

A VI?

Imate li konkretnu predodžbu o tome što se događa poslije smrti?

Bilo bi dobro ako bismo imali pouzdanu informaciju o tome! Pogledamo li u Bibliju, Božju riječ, sam Bog će nam dati odgovor. Biblija govori da smrću čovjeka nije sve završeno! Postoji život nakon smrti.

Pročitajte Evanđelje po Luki 16,19-26!

U događaju kojega je Gospodin Isus tu ispričao, vidimo dva čovjeka koja su živjela vrlo različito. Ali, smrt je jednako pogodila obojicu! I poslije smrti su ta dvojica živjela vrlo različito: Bogati čovjek u mukama, a siromašni Lazar u miru i utjesi. Jasno se vidi, dakle, da ljudi nastavljaju živjeti nakon smrti, i to različito. Postoji, s jedne strane, „Abrahamovo naručje“, te, s druge strane, „Pakao“ (ili Had; od grčkog Hades).

Život poslije smrti traje vječno – nikad se ne završava!

Sada bi svatko morao postaviti goruće pitanje:

O čemu ovisi hoću li nakon svoje smrti doći u zajedništvo s Bogom ili ću vječno morati biti odvojen od Boga?

I kod ovog pitanja trebali bismo upitati onoga tko zna odgovor. Bog nam daje odgovor u svojoj Riječi. I u vezi s ovime pogledat ćemo u Božju riječ, koja nam daje odgovor:

„Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni. Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“  Ivan 3,16.18

„Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“  Ivan 5,24

„I izvede ih van i reče: ʻGospodo, što mi je činiti da budem spašen?ʼ Oni mu rekoše: ʻVjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i tvoj dom.ʼ“  Djela apostolska 16,30.31

„Sada, dakle, nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.“  Rimljanima 8,1

Božja riječ nam jasno pokazuje da će svaki čovjek nakon svoje smrti živjeti i dalje. Bog nam pokazuje i to da u vječnosti postoje dva različita mjesta. On je učinio sve da bismo mi, ljudi, imali mogućnost biti kod Njega, i On ne želi da itko propadne. No, ipak, svatko je sam odgovoran da odluči gdje će biti – Bog nikoga ne prisiljava.

Skretnica za Nebo postavljena je ovdje na Zemlji. Poslije smrti nema više mogućnosti skretanja!

 

 „Onaj tko ima Sina, ima život; onaj tko nema Sina Božjega, nema život.“  1. Ivanova 5,12

Što hoćeš da ti učinim?

Što hoćeš da ti učinim?

Marko 10,51

Dan za danom Bartimej je sjedio kraj puta i prosio. Nije mogao vidjeti ništa, čak ni samoga sebe i svoj tužan pogled. No, jedno je ipak znao: Bio je slijep, i dotada se nije našao nitko tko bi mu mogao pomoći.

Odnedavno je slušao čudnovate vijesti o nekom Isusu koji je učinio mnoga čuda i izliječio beznadne slučajeve. A taj Isus je baš danas prolazio pokraj njega! Vikao je tako glasno da su se ljudi razljutili: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ Isus je bio njegova posljednja nada. Hoće li on čuti tog jadnog prosjaka? Hoće: zapovjedio je da ga pozovu!

Bartimej je došao k Njemu bez okolišanja. Srce mu je snažno lupalo od iščekivanja. A onda je začuo ljubazan glas: „Što hoćeš da ti učinim?“ Bartimej, koji je tako jako trpio zbog svog nedostatka, nije morao mnogo razmišljati što bi si poželio. Ili misliš da je zamolio mnogo novca kako ne bi morao i dalje prositi? Ne, takve drugorazredne stvari nisu ga zanimale. Želio je samo jedno: „… da progledam.“ Što je Spasitelj odgovorio na to? „Vjera te tvoja iscijelila.“ Istog trenutka Bartimej je mogao vidjeti i radosno je počeo slijediti Gospodina. Za njega je počeo novi život.

Jesi li i ti spoznao sebe onako kako te vidi Bog? Je li ti jasno što On misli o tvome životu? Ako nije, još si uvijek duhovno slijep, premda tvoje prirodne oči možda još jako dobro vide. Onda je krajnje vrijeme da i ti, poput Bartimeja, povičeš Bogu i zamoliš ga ti otvori oči da progledaš. Nemoj se zadovoljiti drugorazrednim stvarima! I ne daj da te zadržava Sotona, koji „zasljepljuje “ umove nevjernika kako bi njihove oči ostale zatvorene za Božju slavu i dobru vijest o Gospodinu Isusu

 „Der Herr ist Nahe“, 8. travnja, 2015.