Znameniti babilonski kralj Nebukadnezar spoznao je Boga „koji otkriva tajne“ (Dan 2,28.47) i Boga koji izbavlja „kao što nitko ne može izbaviti“ (Dan 3,15.28). Svrha Božjih postupanja s njime bila je „da može upoznati misli svoga srca“. Iako je spoznao mnogo o Bogu, još uvijek nije u potpunosti upoznao svoje vlastito srce. Zato je bio potreban još jedan Božji zahvat u njegov život.
O tome zahvatu čitamo u 4. poglavlju Danielove knjige. Nebukadnezar je morao upoznati Boga kao Svevišnjega (4,17.25.32.35 ˂14.22.29.32˃). Kao još jedno upozorenje prije toga zahvata dobio je dobar savjet od Daniela: „Prekini sa svojim grijesima tako da činiš pravednost i sa svojim nepravdama tako da iskazuješ milosrđe siromašnima“ (rd. 27 ˂24˃). To je zapravo značilo: Imaj ispravan odnos prema Bogu („da činiš pravednost“) i prema ljudima („da iskazuješ milosrđe siromašnima“). No on, nažalost, nije poslušao taj savjet. Nije prošla ni godina dana nakon toga a on se opet (ili još uvijek) hranio svojom uznositošću: „Nije li to veliki Babilon što ga ja sagradih za kraljevsku prijestolnicu snagom svoje moći i na slavu svoga veličanstva?“ (rd. 30 ˂27˃).
I danas su, nažalost, mnogi ljudi (ne samo vladari) poput Nabukadnezara. Možda znaju dosta o Bogu, a najviše ih privlače Božje tajne i Božja sposobnost da izbavi. Ali, o svome srcu znaju tako malo. No Bog djeluje. On ima „savjet svojih svetih stražara“ (rd. 17 ˂14˃) koji provode njegovu izvršnu vlast. U Nabukadnezarovom slučaju to se pokazalo učinkovitim. Nakon što ga je njegova uznositost dovela do gubitka svakog ljudskog dostojanstva, ponizio se, spoznao je Božju svemoć, ali i svoje vlastito srce. Na svršetku ovog poglavlja po prvi put progovara o „onima koji hode u oholosti“ (rd. 37 ˂34˃) misleći pritom, svakako, prvenstveno na sebe.
Isto to Bog želi pokazati i nama. Zbog toga ponekad mora zahvatiti u naš život na različite načine da bismo mogli „upoznati misli svoga srca“. No dobro je ako smo spremni poniziti se i prihvatiti njegov odgojni postupak za naše dobro. No odgojni postupak može biti i bez učinka. Zato smo i upozoreni: „Sine moj, ne omalovažavaj stegu Gospodinovu“ (Izr 3,11; Heb 12,5). To upozorenje ne vrijedi samo za one koji su Božja djeca, nego i za one koji to još nisu. Ako još nisi spašeno Božje dijete, a osjećaš da Bog djeluje u tvome životu, onda ovo vrijedi prvenstveno za tebe. Nebukadnezar nije bio vjernik, nije bio ni spašen ni nanovo rođen, ali ipak je Bog djelovao u njegovu životu. To nam pokazuje da Bog djeluje u životima onih koji još nisu njegovi, jer ih želi privući k sebi. Nemoj to prezreti ili omalovažiti!
DL
Nema komentara:
Objavi komentar