Farizej je stajao i ovako se u sebi molio: Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.
Luka 18,11
Isus je usporedbu o farizeju i cariniku ispripovijedao ljudima koji su se uzdali u sebe te se smatrali vrlo pravednima i prezirali druge.
Mi, ljudska bića, skloni smo vidjeti zlo samo u drugima: u pijancu koji tuče ženu, u preljubniku – oni su grešnici. Tako je farizej iz naše usporedbe svoj život usporedio s životima drugih i spomenuo sve što on vidio u njima. Nabrojio je sva svoja dobra djela i zaodjenuo se samohvalom u molitvi zahvaljivanja – i time je sâm sagriješio. Njegovi grijesi bili su uznositost, samopravednost i preziranje drugih. Nemojmo zaboraviti da Bog uzima ozbiljno svaki pojedini grijeh; On ga mora osuditi, bio on po našem mišljenju velik ili beznačajan. Ništa ne može izbjeći Njegovu nepogrešivu oku: nijedna nečista misao, nijedna „bijela“ laž i nijedno nepravedno djelo, nepravde koje nama izgledaju bezazlenima zato što ih svatko čini ili zato što nikome ne čine nažao.
Carinik na kojega je farizej gledao tako prezrivo imao je ispravan stav srca. On sebe nije uspoređivao s drugima; prepoznavao je svoje pravo ja u Božjem svjetlu i, kao grešnik, molio za milost. Stoga mu je Bog mogao oprostiti. On je napustio hram „opravdan“ (red. 14), za razliku od farizeja, koji se pouzdao u vlastitu pravednost, ali je od Božjeg opravdanja bio dalje negoli ikada.
Iz dnevnog čitanja "Dobro Sjeme" © GBV Dillenburg GmbH
Nema komentara:
Objavi komentar