Kad bi se nekom nezahvalniku reklo neka nabroji sva Božja dobročinstva,
znao bi navesti barem dva ili tri. Malo je onih kojima bi trebalo nešto više
papira da naprave takav popis. No to je sve zbog naše zaboravljivosti i zbog
našeg površnog poimanja; a ne bi bilo bolje ni da sve naše duhovne snage budu
razvijene i posvećene, kao što će to biti u zemlji savršenih. Ali ako samo malo
pomnije promislimo, zapanjujuće je koliko Njegovih dobročinstava ćemo pronaći.
Ponizno srce pročišćuje oko te ono vidi stotine stvari koje ranije nikada nije
primijetilo.
Upravo sam napustio bolničku sobu i zapisujem još svježe utiske. Veliko je
dobročinstvo kad možeš promijeniti položaj u postelji. Smijete li se tome?
Mislim to sasvim ozbiljno. Jesi li se ikada pokušao okrenuti u postelji i
pritom primijetio da si potpuno bespomoćan? Jesu li te drugi podigli i je li ti
njihova pomoć jedino otkrila tužnu činjenicu da te moraju vratiti u prethodni
položaj koji je, premda loš, ipak bio bolji negoli bilo koji drugi? Nemoj se
smijati, nego me i dalje pažljivo slušaj.
Veliko je dobročinstvo kad noću možeš prespavati jedan sat. Možda odeš u postelju
misleći da nećeš ni otvoriti oči u slijedećih sedam ili osam sati; ali neki
ljudi znaju što to znači uzaludno, iz noći u noć, čekati san.
Kako je dragocjen jedan sat sna kad ga dobijemo između dugih, bolnih dana i
noći! To je poput komadića plavog neba među crnim olujnim oblacima. Ja sam više
zahvaljivao Bogu za takve kratke sate počinka negoli za čitave tjedne normalnog
sna.
Kako li mi je često bilo dobročinstvo to kad sam imao teške bolove samo u
jednom koljenu, a ne istodobno u oba; kad sam mogao stati na nogu, pa makar
samo na trenutak! Kako velikim dobročinstvom sam osjećao ono kad sam opet sâm
mogao prijeći iz postelje u naslonjač i iz naslonjača natrag u postelju!
No nije li, zapravo, djetinjasto ovako nasumce nabrajati Božja
dobročinstva? Po kojem se načelu pritom ravnamo? Dobročinstvima nazivamo ono
što nam je ugodno i što nam se sviđa. To svakako jesu dobročinstva, ali ništa
manje od toga nije i ono što nam se ne sviđa, što nam stvara nevolje ili nas ruši
na tlo.
Ljubav koja nas odgaja ne prepoznajemo tako lako kao dobročinstvo; pa ipak,
često u boli ima isto toliko božanske ljubavi kao u radosti, u udarcima kao i u
tješenjima.
Želimo li nabrojati sva Božja dobročinstva, moramo tu ubrojiti i boli i
bolesti. Oboje nam treba poslužiti na korist; zato se neću žaliti na nevolje.
One su gorke, to priznajem, ali su i jako slatke.
Mi smo sasvim okruženi Božjim milostima i dobročinstvima, čak i ako naš
život izgleda poput šume pune trnovita grmlja. No osluhni na tren: nije li on, također,
pun ljupkog pjeva ptica, poput onog iz raja?
C. H. Spurgeon
Nema komentara:
Objavi komentar