Poznaje Gospodin one koji su njegovi.
2. Timoteju 2,19
... Neće svaki onaj koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je u nebu.
Matej 7,21
Toga dana moji unuci nisu imali školu, no vani je kišilo. Kako bih ih nečime zaokupio, odveo sam ih na čuvenu izložbu voštanih figura u muzeju Madame Tussaud. Objašnjavao sam im tko su velike i znamenite povijesne ličnosti odjevene u nošnje i smještene u ambijent vremena u kojem su živjele.
No moje unuke nisu toliko zanimali povijesni likovi, koliko voštani odljevi čuvara i posjetitelja, koji sjede ili razgledaju modele. Stoga su počeli pogađati tko je prava osoba, a tko figura. Igru je složenom učinilo to što su neki šaljivci oponašali figure stojeći potpuno mirno. “Kažem ti, ono je prava osoba!” reče unuk i dotakne prstom neku figuru kako bi potvrdio tvrdnju. Kakvo li je samo iznenađenje i smijeh nastao!
Čekajući djecu u jednom od prolaza, počeo sam razmišljati o lažnom kršćanstvu, koje nekome može odavati sve znake pravoga života. Sličnost je savršena. Ništa ne nedostaje, osim onog što je glavno: vječnoga života. Formalna religija ne može ga jamčiti, a ni krštenje nije dovoljno. Lažni kršćani mogu zavarati svoj svijet, možda i same sebe, no nikada neće zavarati Boga. Stoga se upitajmo, i to nije igra: “Jesam li ja pravi kršćanin koji ima osobni odnos s Isusom Kristom ili se samo pretvaram?
Što ćeš odgovoriti? Jesi li primio vječni život?
Iz dnevnog čitanja "Dobro Sjeme" © GBV Dillenburg GmbH
Nema komentara:
Objavi komentar