Otiđimo na kratko u posjet Jobu. To što smo čuli o njemu užasno je. Bogobojazan čovjek izgubio je kuću i imanje, a uz to i djecu. Kakav težak udarac sudbine! I sada jadnik sjedi u pepelu kao omamljen. Od glave do pete prekriven je čirevima, i krajnje nesretan. Njegovoj boli nema granica, njegovoj potištenosti nema kraja. Ne osjeća više tlo pod nogama. Kakve li zdvojnosti! Udaren po duši i tijelu čezne još samo za brzim svršetkom svog života. Supruga ga navodi na grijeh govoreći mu: „Prokuni Boga i umri.“ Njegovi su prijatelji bijedni tješitelji. Drže pametne govore. Onime što predbacuju jadnome Jobu samo povećavaju njegovu užasnu bol. „ O Bože, ne razumijem te više. Čime sam ovo zaslužio? Zašto baš ja? Bože, zašto šutiš u mojoj bijedi? Ne vidiš li moju nevolju? Zašto ne čuješ moje vikanje …?“ Skriveni povik nečujno odjekuje u labirintu njegove uzburkane duše.
Nije li Jobov doživljaj osobito dramatičan? Najradije bismo mu doviknuli: „Jobe, vjerni slugo GOSPODINOV, slušaj ovo: Iza svega što te trenutno tako neizmjerno zbunjuje i baca te u ponor zdvojnosti, ne stoji nitko drugi doli sâm Sotona.“ Da bismo razumjeli borbu između svjetlosti i tame, između Boga i Sotone i Joba koji pati, treba taj događaj pročitati u cijelosti. Ipak, neka je hvala GOSPODINU, Jobov završetak je slavan. Ali kada je došlo do preokreta na dobro? Kada je Bog preobratio Jobovo sužanjstvo?
„I preobrati GOSPODIN Jobovo sužanjstvo kad se pomolio za svoje prijatelje“ (Job 42,10). Želi li Gospodin Isus možda i nama reći da svoje molitve trebamo usmjeriti u potpuno drugom smjeru? Da smo se možda predugo kukajući vrtjeli oko vlastitih potreba? Možda još nismo naučili predati se samo u Njegove svemoćne ruke? Značajno je to što se Jobovo stanje promijenilo u onom trenutku kad se sasvim predao Bogu i počeo moliti za svoje prijatelje. Čovjek koji pati prolazeći kroz kušnje moli za druge. Job je oslobođen od samoga sebe. Postao je slobodan za divnu službu zastupanja u molitvi. Čovjek bi mogao pomisliti: „Jobe, budeš li se tako ponašao, negdje ćeš posrnuti. Ne bi li sada morao misliti na sebe?“ Potpuno pogrešno. Job nije posrnuo. Naprotiv, sve je postalo slavnije negoli prije.
Je li tvoja iskrena čežnja da te Gospodin sasvim iznova postavi blagoslovom za druge? Onda počni moliti za svoje prijatelje. Moli za sve s kojima te Bog dovede u dodir. Tada nećeš moći prestati čuditi se onome što je Bog pripremio za tebe.
Manfred Paul (iz knjige "Im Aufwind leben")
Nema komentara:
Objavi komentar