Prevedi

ponedjeljak, 23. rujna 2019.

Grijeh (2)

Promotri stvarno čovjekovo stanje, koje se tako jasno očituje u tome što se radije pouzdaje u čovjeka negoli u Boga. Ako neki prijatelj, primjerice, zatraži od njega da učini nešto, a savjest mu govori da Bog mrzi to što taj čovjek želi od njega, on će radije sagriješiti protiv Boga negoli ne izaći u susret svome prijatelju.

Grijeh i religioznost idu ruku pod ruku … Bliskost s onime što je božansko vrlo je opasna kad nema snage pobožnosti.

Ako naša srca … ne osjećaju grijeh, Krist ga je osjećao kada je pio čašu i nosio grijeh za nas. Ako srce ne osjeća težinu grijeha, naravno ne u istoj mjeri u kojoj ju je osjećao Isus, nego barem u nekoj mjeri – ako nam je, ma koliko bio slab, osjećaj grijeha nepoznat – uopće nismo upoznali Isusovu misao.

Adam je sagriješio i napustio Boga jer je više mislio na ono što mu je nudio Sotona; mislio je da mu je đavao bolji prijatelj negoli Bog: no sve otada mora spoznavati, i to na vlastitu štetu, da je đavao bio lažljivac; da on nikada nije imao moć dati mu ono što je obećao, i da se, nasjevši na đavlov mamac, upecao na njegovu udicu – te da je „plaća za grijeh smrt“.

Na križu je visio blagoslovljen Čovjek, bez mrlje, pa ipak napušten od Boga. Kakve li činjenice pred svijetom! Ne treba se čuditi što se tada kada je vjeran i istinit Svjedok vapio svome Bogu i nije bio uslišan pomračilo sunce – središnji i najsjajniji svjedok Božje slave u prirodi. Napušten od Boga! Što to znači? Kakav udio imam ja u križu? Samo jedan: moje grijehe … Taj jedinstven čas, tako veličanstven i toliko različit od svih prije i poslije njega, nadilazi svako razmišljanje.

Krist je … radije umro negoli da dopusti grijehu da opstoji pred Bogom.

Čim milost djeluje u srcu, ona proizvodi svjesnost grijeha; no Kristova ljubav istodobno dotiče savjest i još više produbljuje svjesnost grijeha. Tako svjesnost grijeha postaje dublja, ali zato što je dublja i svjesnost Kristove ljubavi.
J. N. D. (Pilgrim Portions)

utorak, 17. rujna 2019.

Grijeh (1)

„Svi su sagriješili, i ne dosižu slavu Božju.“
Rimljanima 3,23

Oče! Tvoja suverena ljubav je tražila
Robove grijeha, što odoše daleko od tebe;
Djelo koje je izvršio tvoj vlastiti Sin
Dovelo nas je natrag – u miru i slobodne!


Bogu je jedan jedini grijeh strašniji negoli nama tisuću grijeha – štoviše, negoli su nama strašni svi grijesi svijeta.

Grijeh je, u načelu, postupanje po neovisnoj volji.

Bog ne može preći preko ničega; On može sve oprostiti, i očistiti od svega, ali ne može preći preko ničega.

Krist je ljubav; što sam veći grešnik to više ga trebam.

Kada bi svi grijesi koji su do sada bili počinjeni u svijetu bili sakupljeni i pripisani tebi, i kada bi bili tvoja vlastita djela, to te ne bi trebalo spriječiti u tome da vjeruješ u Krista i po Njemu dođeš Bogu.

J.N.D. (Pilgrim Portions)

utorak, 27. lipnja 2017.

Bijele stijene

„Odvedi me do stijene koja je previsoka za mene.“
(Psalam 61,2; prema New Translation JND)

Prije uspona na Bijele stijene u Gorskom Kotaru nalazi se informacijska ploča s podatcima o otkriću tog područja. Za Bijele stijene nije se znalo do 1899. godine. Tada je jedan nadlugar, slijedeći tragove medvjeda, sasvim slučajno otkrio to područje. O svome otkriću ispričao je jednom putopiscu, te su se zajedno uputili u istraživanje. Tako se čovjek (vjerojatno) prvi put popeo na Bijele stijene i hodao njima.
Danas je mnogo lakše popeti se na vrh bijelih stijena (1335 m), negoli je bilo toj dvojici prije 128 godina. Uz pomoć markacija na putu, dođe se do cilja bez lutanja i relativno brzo (nešto više od sat vremena). Premda je to omiljeno planinarsko odredište, ipak, dok se čovjek penje prema gore – pogotovo ako baš nikoga ne sretne putem – pomisli da bi se u tom prostranstvu za slučaj potrebe mogao dobro sakriti i da ga nitko ne bi mogao naći. No čim s popne na vrh, ubrzo čuje zujanje iznad sebe – nalik zujanju dosadnog stršljena i ugleda – ne stršljena, nego – dron koji ga snima!
David je mnogo boravio u šumovitim i stjenovitim predjelima, bježeći od Šaula. U to doba napisao je ovaj psalam u kojemu moli da ga Bog odvede do stijene koja je previsoka za njega. Drugim riječima, do stijene na koju se nitko (od njegovih neprijatelja) ne može popeti, ali ni on sam (koja je previsoka za mene). Znao je da čovjek, prije ili kasnije, može otkriti sve stijene na zemlji i da mu ni jedna stijena nije previsoka. No čeznuo je za onom stijenom do koje ni on, niti bilo tko drugi ne može doći. To je stijena za koju zna samo Bog i na koju može doći samo onaj koga Bog dovede tamo.
David je to molio u pogledu izbavljenja od svojih neprijatelja koji su ga proganjali. Za nas je to važno u pogledu izbavljenja od neprijatelja ljudske duše – đavla. Na ovome svijetu nema sigurnog mjesta – nema stijene na koju se možemo popeti a da nas on tamo ne može dohvatiti. Jedina stijena na kojoj smo sigurni je Gospodin Isus Krist. Njegovo spasiteljsko djelo – Njegova žrtvena smrt na križu – jedina je stijena na kojoj čovjek može biti siguran, za vrijeme i vječnost. Neki ljudi to doduše znaju, ali bi htjeli vlastitim naporima doći na tu stijenu. No to je nemoguće! Isus je rekao: „Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao“ (Ivan 6,44). Sto ga je molba: „Odvedi me tamo“, jedini ispravan stav.
Poznata kršćanska pjesma veli:

Mi stojimo na stijeni, stijeni – Isusu.
Jer ona čvrsto stoji zauvijek.

Kad dođu bure teške, ja sam siguran na stijeni toj.
Jer ona čvrsto stoji zauvijek.

O, dođi i ti sada stijeni – Isusu!
Jer ona čvrsto stoji zauvijek.


Jesi li već na toj stijeni?
DL

srijeda, 26. travnja 2017.

Je li i tebi žao "svinja"?

Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga koji ranije bijaše opsjednut zlodusima gdje sjedi odjeven i zdrave pameti, on koji bijaše imao legiju, i prestrašiše se.
Isus mu reče: „Pođi kući k svojima i navijesti im što ti je sve učinio Gospodin i kako ti se smilovao.“

Marko 5,15.19
 

Zlo se ne može obuzdati okovima i lancima (Mk 5,4). Gospodin Isus jedini ima vlast nad zlom (grijehom) i đavlom. Gospodin Isus može ne samo skinuti teret krivnje zbog grijeha i osloboditi čovjeka od kazne za grijeh, nego i osloboditi čovjeka od snage grijeha u praktičnom životu. Oslobođenje ovog čovjeka od đavolske moći bilo je povezano s gubitkom svinja (budući nečista životinja u SZ-u, svinja je simbol nečistoće). Zapravo je to bio prijedlog samih zloduha za uđu u svinje. Ljudi su se prestrašili. Ranije su imali razloga da budu prestrašeni zbog tog čovjeka. Ali sada nisu imali razloga za strah, nego, naprotiv, za radost. Tu se razotkriva čovjekovo pokvareno srce. On se ne veseli temeljitom oslobođenju od sile grijeha. Njega to plaši. A još više je zabrinut zbog gubitka svinja. Ako treba birati između nečistoće i Gospodina Isusa, on će radije izabrati nečistoću. Mnogi su ljudi pristupali Gospodinu Isusu i zatražili milost od njega, ali ovi ljudi su ga zamolili da ode iz njihova kraja. Nevjerojatno! Da, to je čovjek. Ali Isus se pobrinuo da se svjedočanstvo o onome što je on učinio i dalje navješćuje tim ljudima. On se pobrinuo da se i u današnjem zlom svijetu navješćuje ono što „je sve učinio Gospodin“. Zato za svakoga tko je primio milost od njega vrijedi: „Pođi … i navijesti sve što ti je učinio Gospodin i kako ti se smilovao.“ Ne može svatko propovijedati, ali svatko može reći ono što mu je Gospodin učinio i kako mu se smilovao. Svi mi koji smo iskusili njegovu milost svjedočimo danas: Dođi Gospodinu Isusu sa svojim grijesima, sa svime što te muči i opterećuje! On će te primiti, oprostit će ti i oslobodit će te od sile grijeha u tvome životu.
DL

četvrtak, 30. lipnja 2016.

Tuga, nevjerica, razočaranje


„Dobro smo igrali, ali smo ipak izgubili“. To je rečenica koju smo u proteklih tjedan dana često mogli čuti, a i pročitati.
To me je podsjetilo na riječi Gospodina Isusa koje su zapisane u Mateju 7,21-23:
„Mnogi će mi u onaj dan reći: ʻGospodine, Gospodine, nismo li mi u tvoje ime prorokovali? I u tvoje ime zloduhe izgonili? I u tvoje ime mnoga čudesna djela činili?ʼ Tada ću im otvoreno reći: ʻNikada vas nisam poznavao: Idite od mene, vi koji činite bezakonje.ʼ“

Slično je zapisao i evanđelist Luka:
„Tada mu netko reče: “Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?” I reče im on: “Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći. Kad jednom gospodar kuće ustane i zatvori vrata, a vi, stojeći vani, počnete kucati na vrata govoreći: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam’, on će vam odgovoriti i reći: ‘Ne znam vas odakle ste.’ Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo i pili u tvojoj nazočnosti, i naučavao si na našim ulicama.’ Ali on će reći: ‘Kažem vam, ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi vi zločinitelji.’ Ondje će biti plač i škrgut zubī kada ugledate Abrahama, i Izaka, i Jakova, i sve proroke, u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van“ (Luka 13,23-28).

Ovdje je također riječ o ljudima koji su dobro „igrali“. Što ima bolje od prorokovanja, izgonjenja zloduha i činjenja mnogih čudesnih djela u Isusovo ime? Što ima bolje od boravljenja u Isusovoj nazočnosti i slušanja njegovih riječi? Sve su to izvrsne „akcije“ koje netko može izvoditi čitav život i njima zadivljivati mnoge. Baš kao što i nogometna momčad može zadivljivati svojim akcijama čitavih 90 minuta, pa i u produžecima. No stvarnost nije ono što vidimo na terenu, nego rezultat. A sve dok na semaforu stoji „nula“, rezultat igre, kako god bila prekrasna, je jedna velika „nula“. A onda, neočekivano, iz jedne jedine protivnikove akcije na utakmici, njegova nula se pretvara u pogodak koji znači njegovu konačnu pobjedu! Tuga, nevjerica, razočaranje!
No, to je moguće i to se uvijek iznova događa. I zato bi nas to trebalo uvijek iznova podsjetiti na našu vlastitu „utakmicu“ koju igramo. Hoće li na kraju naše životne utakmice slaviti neprijatelj ili mi?
U dva navedena odjeljka vidimo ljude koji su se zavaravali sav svoj život. Oni su činili mnogo toga što je dobro i mislili su da je to dovoljno. Ali nisu učinili ono što je najvažnije, naime, nisu prihvatili Gospodina Isusa za svoga Spasitelja i On ne može reći da ih poznaje. Za one koji to jesu učinili On neće samo na kraju reći da ih poznaje, nego on to govori već sada:

„Ja … poznajem svoje ovce i moje poznaju mene“ (Ivan 10,14). „Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom“ (Ivan 10,27).

Danas se malo tko može pohvaliti da čini tako mnogo dobra kao razočarani i izgubljeni ljudi iz gornja dva odjeljka. No i danas se mnogi mogu pohvaliti da su blizu onome što je povezano s Isusom: pripadaju nekoj crkvi, u koju povremeno ili redovito odlaze, imaju doma Bibliju, koju povremeno ili redovito čitaju, pomažu starima i bolesnima i još mnogo toga. Ali, Isusa ne poznaju. Ni On njih. Nemaju osoban odnos s Njim. A upravo je to ono što je bitno. To je jedino što nas čini pobjednicima pred neprijateljem. Bez Isusa će svatko na kraju biti gubitnik. Zato ne oklijevaj, nego osiguraj pobjedu na vrijeme, to jest već sada!

„Evo, sada je trenutak prihvaćanja, evo, sada je dan spasenja“ (2. Korinćanima 6,2).

DL

petak, 24. lipnja 2016.

Grijeh paralizira


Biblijski tekst: Marko 2,1-12

U daljnjem nastavku službe Gospodina Isusa u Markovom evanđelju vidimo drugi prikaz grijeha. U prethodnom odjeljku (očišćenje gubavca) vidjeli smo grijeh kao nečistoću. U odjeljku koji neposredno slijedi grijeh nam je prikazan kao uzetost (paraliza).
Ne zna se koji je od oba ta prikaza žalosniji. Koliko god je stanje gubavca bilo beznadno i očajno, on je ipak mogao sam doći do Gospodina Isusa, pristupiti mu i reći mu svoj problem. No ovaj uzeti čovjek nije mogao niti to. Zahvaljujući četvorici ljudi koji su se zauzeli za njega, ipak je, usprkos svim preprekama (mnoštvo) dospio pred Gospodina Isusa.
Vidjevši njihovu vjeru Isus ga nije ozdravio, nego mu je rekao da su mu oprošteni grijesi. Kasnije će ga i tjelesno ozdraviti, ali na prvome mjestu je bila duhovna potreba, sukladno Psalmu 103,3 gdje veli: „On ti oprašta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve tvoje bolesti“.
Grijeh paralizira čovjeka. Onemogućuje mu da učini jedan jedini korak po Božjoj volji. Čak mu onemogućuje da i sam dođe k Spasitelju. Zato je važno da oni koji poznaju Spasitelja, poput one četvorice nosača, dovode grešnike u Spasiteljevu prisutnost. To možemo činiti na različite načine, primjerice, dovesti ih na evangelizaciju, dati im nešto za čitanje, CD ili DVD s porukom Evanđelja. Ono što uvijek možemo činiti jest moliti se za njih. Jer, iako ih mi možemo dovesti blizu Spasitelju, samo ih On može spasiti i samo im Duh Sveti može ukazati na njihovu potrebu za Spasiteljem i na Isusa kao Spasitelja.
Nažalost su tamo bili ljudi koji su mislili drugačije. Oni nisu imali ništa protiv da se izgone zlodusi, ozdravljuju bolesni, čiste gubavi. Ali čim je Isus spomenuo oproštenje grijeha, duhovi su se uskomešali. To je ono što naravan čovjek, nesvjestan svoje potrebe, ne želi čuti. On zna da je čovjeku potrebno oproštenje, kao i to da samo Bog može oprostiti grijehe. On to zna teoretski, i on govori o tome u općenitom smislu, ali on to ne želi primijeniti na sebe.
Isus to zna, jer On je Bog. „I nema stvorenja koje njemu nije vidljivo, nego je sve golo i raskriveno očima onoga komu moramo dati odgovor“ (Hebrejima 4,13). On je znao što oni promišljaju u svojim srcima. On zna što mi promišljamo u svojim srcima. Ako nismo voljni učiniti ono što nam Bog zapovijeda, nemojmo to odijevati u pobožne fraze ili nalaziti za to izlike koje će proći pred ljudima, ali koje su besmislene pred Onim čijim je očima „sve golo i raskriveno“.
Onome kojemu je oprošteno Isus veli: „Ustani, podigni svoju postelju i idi svojoj kući“. On očekuje da naš život bude svjedočanstvo za okolinu koja nas poznaje, svjedočanstvo o snazi koja je djelovala u nama kada su nam oprošteni grijesi. Svijet to ne može shvatiti, ali može vidjeti promjenu na nama. Zato u nastavku veli: „I odmah on ustade, podigne postelju i iziđe NAOČIGLED SVIMA". Da, Gospodin Isus želi da naš život bude svjedočanstvo naočigled svima!

DL

petak, 17. lipnja 2016.

Grijeh kao nečistoća


I dođe mu neki gubavac preklinjući ga, klekne preda nj i reče mu: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.” A Isus, ganut, pruži ruku te ga dotakne i reče mu: “Hoću; budi čist.” I, čim je on to rekao, ovoga odmah napusti guba i bî očišćen. Marko 1,40-42  

Markovo evanđelje prikazuje Gospodina Isusa kao slugu Gospodinova. Središnji redak ovog evanđelja je 45. redak u 10. poglavlju: „Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.“ U tome retku izražena je svrha njegova dolaska, kao i glavna svrha njegove službe: da dade svoj život kao otkupninu za mnoge. Problem grijeha je, dakle, bio glavni cilj na koji je bila usmjerena njegova služba. U ostvarenju tog cilja on je mnoge ljude ozdravio od raznih bolesti, jer bolest je, zapravo, posljedica grijeha. Kada su mu nakon burnog dana u Kapernaumu, u kojemu je ozdravio mnoge bolesne i izagnao mnoge zloduhe (Mk 1,21-34), Šimun i ostali učenici rekli: „Svi te traže“ (1,37), on im je odgovorio: „Pođimo u obližnja mjesta da i ondje propovijedam, jer zato sam došao.“ Nije, dakle, prvenstveno došao da ozdravlja, niti da izgoni zloduhe, nego da propovijeda. I zato je Gospodin Isus htio da njegova praktična djela (ozdravljanja i istjerivanja zloduha) budu povezana s njegovim naučavanjem. I zato je on „propovijedao u njihovim sinagogama po svoj Galileji i izgonio zloduhe“ (1,39).

U odjeljku koji slijedi nakon toga (Mk 1,40-45) vidimo gubavca, koji ilustrira grijeh kao nečistoću. Gubavac je bio nečist i nije smio prići blizu niti jednome čovjeku. No ovaj je pristupio Gospodinu Isusu, kleknuo pred njega i preklinjao ga – ne da ga ozdravi, nego – da ga očisti. Naravno da je guba bila strašna bolest, teška za onoga koji ju je imao. Ali gubavac u njoj nije vidio samo bolest, nego i nečistoću, to jest grijeh na koji je ona ukazivala. Grijeh je nečistoća. On onečišćuje čovjeka i čini ga nesposobnim za Božju prisutnost, ali i za zajedništvo s drugim ljudima. Ovaj čovjek nije dvojio da ga Gospodin Isus može očistiti, ali je dvojio hoće li on to htjeti učiniti. Gospodin Isus je bio ganut (duboko dirnut). Zašto? Zato što za Boga nema ništa dirljivije nego kad čovjek, zbog svoje vlastite ograničenosti, ograničava ono čime Bog beskrajno obiluje. Zasigurno je taj gubavac mislio da nije dovoljno dobar. Mislio je da možda mnogi drugi zaslužuju da im se Gospodin Isus smiluje, ali veliko je pitanje hoće li se on i njemu htjeti smilovati jer je, možda, u svome grijehu otišao predaleko. I to je ono što je dirnulo Gospodina Isusa. On je bio ganut – Bog je ganut kada čovjek želi k Njemu svim srcem, ali misli da postoji neko ograničenje s Božje strane. Ne, dragi prijatelju, ne postoji ograničenje s Božje strane! On te može očistiti i hoće te očistiti od sve tvoje nečistoće. Pitanje je samo hoćeš li i ti to? Jesi li spreman riješiti se tvoje „gube“? Ili te još nije dovoljno „prekrila po svemu tijelu“? U svakom slučaju, ako si željan očišćenja, nemoj ograničavati Božju milost. On može i On hoće očistiti te, po Gospodinu Isusu Kristu. On i tebi želi reći: „Hoću, budi čist“, premda je za njega to značilo mnogo više nego samo izreći te riječi. „Jer njega koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21). Razumiješ li što to znači? To je više nego samo snagom riječi očistiti gubu. Grijeh se nije dao tako lako očistiti. On sam morao je postati grijehom („gubom“) zbog tebe. „On koji je sâm u svome tijelu grijehe naše nosio na drvetu da mi, umrijevši grijesima živimo pravednosti; on čijim modricama bijaste izliječeni“ (1. Petrova 2,24). Ne propusti tu priliku! Još danas možeš biti očišćen i osposobljen za zajedništvo s Bogom!

DL

Jesi li očišćen, nanovo rođen, jesi li čist kroz krv Isusovu?
I haljina je li ti bijela kao snijeg, jesi li čist kroz krv Isusovu?
Zato baci daleko grijeh od sebe, budi čist kroz krv Isusovu!
Gle, studenac, za tebe teče sveta krv; budi čist kroz krv Isusovu!