Prevedi

utorak, 27. lipnja 2017.

Bijele stijene

„Odvedi me do stijene koja je previsoka za mene.“
(Psalam 61,2; prema New Translation JND)

Prije uspona na Bijele stijene u Gorskom Kotaru nalazi se informacijska ploča s podatcima o otkriću tog područja. Za Bijele stijene nije se znalo do 1899. godine. Tada je jedan nadlugar, slijedeći tragove medvjeda, sasvim slučajno otkrio to područje. O svome otkriću ispričao je jednom putopiscu, te su se zajedno uputili u istraživanje. Tako se čovjek (vjerojatno) prvi put popeo na Bijele stijene i hodao njima.
Danas je mnogo lakše popeti se na vrh bijelih stijena (1335 m), negoli je bilo toj dvojici prije 128 godina. Uz pomoć markacija na putu, dođe se do cilja bez lutanja i relativno brzo (nešto više od sat vremena). Premda je to omiljeno planinarsko odredište, ipak, dok se čovjek penje prema gore – pogotovo ako baš nikoga ne sretne putem – pomisli da bi se u tom prostranstvu za slučaj potrebe mogao dobro sakriti i da ga nitko ne bi mogao naći. No čim s popne na vrh, ubrzo čuje zujanje iznad sebe – nalik zujanju dosadnog stršljena i ugleda – ne stršljena, nego – dron koji ga snima!
David je mnogo boravio u šumovitim i stjenovitim predjelima, bježeći od Šaula. U to doba napisao je ovaj psalam u kojemu moli da ga Bog odvede do stijene koja je previsoka za njega. Drugim riječima, do stijene na koju se nitko (od njegovih neprijatelja) ne može popeti, ali ni on sam (koja je previsoka za mene). Znao je da čovjek, prije ili kasnije, može otkriti sve stijene na zemlji i da mu ni jedna stijena nije previsoka. No čeznuo je za onom stijenom do koje ni on, niti bilo tko drugi ne može doći. To je stijena za koju zna samo Bog i na koju može doći samo onaj koga Bog dovede tamo.
David je to molio u pogledu izbavljenja od svojih neprijatelja koji su ga proganjali. Za nas je to važno u pogledu izbavljenja od neprijatelja ljudske duše – đavla. Na ovome svijetu nema sigurnog mjesta – nema stijene na koju se možemo popeti a da nas on tamo ne može dohvatiti. Jedina stijena na kojoj smo sigurni je Gospodin Isus Krist. Njegovo spasiteljsko djelo – Njegova žrtvena smrt na križu – jedina je stijena na kojoj čovjek može biti siguran, za vrijeme i vječnost. Neki ljudi to doduše znaju, ali bi htjeli vlastitim naporima doći na tu stijenu. No to je nemoguće! Isus je rekao: „Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao“ (Ivan 6,44). Sto ga je molba: „Odvedi me tamo“, jedini ispravan stav.
Poznata kršćanska pjesma veli:

Mi stojimo na stijeni, stijeni – Isusu.
Jer ona čvrsto stoji zauvijek.

Kad dođu bure teške, ja sam siguran na stijeni toj.
Jer ona čvrsto stoji zauvijek.

O, dođi i ti sada stijeni – Isusu!
Jer ona čvrsto stoji zauvijek.


Jesi li već na toj stijeni?
DL