Prevedi

petak, 7. kolovoza 2015.

August Strindberg - svjedočanstvo

Ako GOSPODIN kuću ne gradi, uzalud se trude oni koji je grade.
Psalam 127,1


August Strindberg (1849.-1912.) bio je jedan od najvažnijih švedskih pisaca. Nije toliko poznat zbog eksperimentiranja sa stilskim pripovjedačkim oblicima, nego pokrajnje različitim filozofskim teorijama o životu. Mnogo godina je prezirao kršćansku vjeru, no pred svršetak devetnaestoga stoljeća počeo se ozbiljno baviti pitanjima vjere. Četiri godine prije smrti napisao je: “Da budem točan, svu svoju zlu kob i nesreću pripisujem jednom uzroku: bio sam bezbožan.
“Svatko tko je prekinuo odnos s Božanstvom ne može uživati ni u kojem blagoslovu i izreke kao što je ‘Svatko je kovač vlastite sudbine’, samo su pljeva na vjetru!
“Ako GOSPODIN kuću ne gradi, uzalud se trude oni kojije grade.” To je sva istina!
“Znamo da vjernik može doživjeti nesreću; ali na tu nesreću gleda drugačije, kao ispit koji treba prihvatiti, koji za sobom ostavlja mir i neusiljenu radost. ...
“Mogao bih se izgovarati navodeći nevjerne učitelje izsvoje mladosti ... Ali preuzet ću krivicu na sebe; tada ću imati nekoga tko će mi je pomoći nositi.”
To su Strindbergove vlastite riječi, koje iskazuju jasnu promjenu stava u pogledu njegova ranijeg načina života. Ne tražiti više izgovore, nego priznati svoju krivicu predBogom, prvi je korak do spasenja!


August Strindberg je uvidio da je osnovni problem njegova života to što je živio bez Boga: “Da budem točan, svu svoju zlu kob i nesretnost pripisujem jednom uzroku: bio sam bezbožan.” Bez uljepšavanja te činjenice, ustrajao je na vlastitoj krivici: “Ali preuzet ću krivicu na sebe; tada ću imati nekoga tko će mi je pomoći nositi.”
Strindberg je očigledno mislio na Isusa Krista, Jaganjca Božjeg. Njegova je nada bila da će mu Otkupitelj pomoći nositi krivicu. No Evanđelje nam obećava mnogo više od toga: Jaganjac Božji potpuno uklanja našu krivicu. Martin Luther je o tome napisao: “Samo su dva mjesta na kojima može biti grijeh: ili na
tvome vratu ili na Kristu, Jaganjcu Božjem. Ako je na tebi, izgubljen si; ali ako je na Kristu, slobodan si i imaš spasenje. Drži što god si odabrao!”
Je li Strindberg doista odabrao ovo drugo? Na samom svršetku ne čitamo više o tome da bi on nosio svoju krivicu s nekim tko mu je mogao “pomoći”, nego da je svoju jedinu nadu položio u križ, gdje je Krist “nosio naše grijehe u "svome tijelu”. U skladu sa Strindbergovom željom, na grob mu je postavljen jednostavan križ s natpisom: “O crux ave spes unica” (O, križu, pozdravljamo te, ti nado jedina).

Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta.
Koji je sâm u svome tijelu grijehe naše nosio na drvetu ...
Ivan 1,29; 1. Petrova 2,24
Iz dnevnog čitanja "Dobro Sjeme" © GBV Dillenburg GmbH







Nema komentara: