Prevedi

utorak, 24. svibnja 2016.

Darije i "mali rog"



Biblijski tekst: Daniel 6 i 7
 

Bog je ponizio prvog velikog svjetskog vladara Nebukadnezara, kako bi njemu, ali i svim ljudima koji žive na zemlji, pokazao da „Svevišnji vlada u ljudskome kraljevstvu i daje ga kome god hoće“ (Dan 4,17a.32b). No Bog želi postići i više od toga, naime, da se ljudi (i vladari i obični ljudi) ponize pred njim i poslušaju ono što im On govori u svojoj riječi – Bibliji. Kod Nebukadnezara je to postigao, jer je on shvatio da Bog može poniziti one koji hode u oholosti (Dan 4,37b). Kod Belšazara to nije postigao. On je zanemario sve Božje opomene. A što je s ostalima?
 

U šestome poglavlju Danielove knjige vidimo vladara sljedećeg velikog carstva, Darija, koji je potpisivanjem propisa o zabrani molitve bilo kojem Bogu ili čovjeku osim kralju, to jest njemu samome, pokazao veliku oholost. Nakon što je shvatio da je pogriješio, otišao je u drugu krajnost. Smatrao je da mora narediti „da na svakom području njegova kraljevstva ljudi dršću i strepe pred Danielovim Bogom“. Možda nam se to može činiti pozitivnim, ali nije li to govor iste one oholosti koja je bila zabranila molitvu bilo kojem Bogu ili čovjeku osim njemu samome? Iz njegovog priznanja u Danielu 6,26.27 vidi se da je kod njega došlo do izvjesne promjene, ali nemamo nedvojbenog svjedočanstva da je došao do onog spoznanja do kojega je bio došao Nebukadnezar.
 

U sedmome poglavlju prikazana nam je vladavina nad svijetom s Božjeg stanovišta. Premda je Bog taj koji vlada u ljudskom kraljevstvu i daje ga kome god On hoće, vladari četiriju velikih svjetskih carstava prikazani su kao zvijeri. Pritom vidimo postepeni razvoj od zla prema goremu. Prvoj je još bilo „dano srce čovječje“ (Dan 7,4), druga je imala samo „tri rebra u gubici“ i rečeno joj je „požderi mnogo mesa“ (Dan 7,5), a treća je monstrum koji „ždere i lomi a ostatak gazi nogama“ (Dan 7,7b). A onda se iz te četvrte zvijeri pojavljuje „mali rog“ (Dan 7,8), koji će postati „krupniji negoli njegovi drugovi“ (Dan 7,20) i koji će pokazati dotad neviđenu oholost. Imat će uvid u sve („oči kao oči čovječje“) govorit će „velike riječi protiv Svevišnjega i promišljat će da promijeni vremena i zakone“. Nabukadnezar je imao zlatan kip a Belšazar se nije libio uzeti zlatno posuđe iz Hrama za svoju razuzdanu gozbu. Ali ovaj će se okomiti na „vremena i zakone“ – na ono što ni jedan vladar u povijesti do sada nije mijenjao (misli se na temeljne zakone). A zašto? Zato što je njegov napad usmjeren na svete (Dan 7,21.25) i na samog Svevišnjega (Dan 7,25). Okomit će se, dakle, na sve ono što zvijer dosad još nije izgazila. Njegova osuda je kratko opisana u 26. retku: „Ali će sud sjesti“.
 

Kakva besmislica, možda ćemo pomisliti, pa trebao je znati da neće uspjeti u tome. Naravno da jest, ali on to nije htio znati. Tako daleko može odvesti ljudska oholost. I danas mnogi ljudi znaju za još jedan „sud koji će sjesti“, naime, sud pred velikim bijelim prijestoljem (Otkrivenje 20,11), koji se često naziva „posljednji sud“ ili „sudnji dan“. No ipak ništa ne poduzimaju da ne moraju doći na taj sud. Znaju da je „ljudima određeno jedanput umrijeti, a nakon toga dolazi sud“ (Hebrejima 9,27).
 

Božja riječ jasno govori kako možeš izbjeći taj sud, i kako možeš već danas biti siguran da nećeš morati doći na njega. Trebaš se poniziti pred Bogom, priznati mu svoje grijehe i zamoliti ga da ti pokloni vjeru u Gospodina Isusa Krista, da u Njemu možeš vidjeti svoga Spasitelja – svoga Zamjenika, koji je bio osuđen i podnio pravednu kaznu i za svaki tvoj grijeh, za koji bi inače ti trebao biti osuđen pred Bogom. Učini to, a onda ćeš vidjeti da će i Bog učiniti svoj dio. Bog još nikoga nije razočarao ili odbacio, tko je k njemu došao u iskrenom kajanju i priznanju svoje grešnosti. Učini to još danas, jer bi sutra moglo biti prekasno. Pred velikim bijelim prijestoljem će biti prekasno za kajanje!

„Onaj tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a onaj tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti život, nego gnjev Božji ostaje na njemu“ (Ivan 3,36).
„Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život“ (Ivan 5,24).
„Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni" (1. Ivanova 5,13).

DL

Nema komentara: